Madeira - Raj u Atlantskom oceanu

Madeira je otok smješten oko 1000 kilometara južno od Portugala te je zbog svoje jedinstvene klime poželjna destinacija tokom cijele godine. Nije ovo velik otok, dvostruko je veći od našeg Krka, ali s obzirom na sve što nas na otoku čeka imali smo dojam da je puno puno veći. Dosta nam govori i činjenica da je najviši vrh otoka Pico Ruivo visine 1862m, što je poprilično visoko za otok ove veličine. Upravo zahvaljujući visokim planinama zbog kojih se na otoku zadržavaju oblaci, kiša je vrlo česta, a otok obiluje vodom i vegetacijom. Šume na strmim padinama često izgledaju poput džungle, a slapova vjerojatno ima bezbroj. Vrijeme na otoku je vrlo nepredvidivo i promjenjivo te je poznat po specifičnoj mikro klimi. Često se događa da je na jednom dijelu otoka sunčano, a na drugom kišovito i takva situacija bude tokom cijelog dana. Ostavljamo vam link na stranicu s web kamerama koje pokrivaju velik dio Madeire gdje možete live pratiti kakvo je vrijeme u pojedinim mjestima. Obzirom da je otok dio Portugala i Schengena neće vam trebati putovnica ni lokalna SIM kartica tako da ste se u startu riješili brige oko interneta.



Otok je raj za sve željne aktivnog odmora, a zanimljivo je da postoje i dvije vrste planinarskih staza. Vereda ili klasična planinarska staza koja vodi do nekog vrha te levade koje vode uz kanale za navodnjavanje i specifične su za područje Madeire. Ima ih više od stotinu, a ove staze skrivaju predivne slapove, poglede, šume i istinsku divljinu. Jedna od najljepših je Levada das 25 Fontes koju smo mi prošli i o kojoj čete čitati u nastavku bloga, a najpopularnija vereda je Pico do Arierio do Pico Ruivo koju smo također prošli i više ćete saznati u nastavku.
 

  
Do Madeire je najpopularnije i najlakše letjeti direktnim letom iz Beča ili Budimpešte kao što smo i mi tako učinili. Karte smo kupili cca mjesec dana prije putovanja na WizzAir stranici. Čekali smo da cijene malo padnu, ali s obzirom da je bio početak rujna nismo mogli očekivati da ćemo naći karte za ispod 100e kao što to bude slučaj u ranijim mjesecima godine. U periodu od veljače do svibnja mogu se naći dosta jeftine karte, a vrijeme na Madeiri može biti idealno. Nas je bilo 5 i ukupno su nas karte s ruksacima i 2x kofera do 20kg ispale oko 220€ po osobi. Letjeli smo iz Budimpešte, a auto smo parkirali na Holiday parkingu kod aerodroma i to nas je koštalo cca 40€ za 7 dana.


Rent a Car
Let traje 4h i 30minuta, a s WizzAirom je sve prošlo u najboljem redu. Aerodrom u Funchalu jedan je od posebnijih u svijetu jer se polovica piste nalazi na stupovima iznad oceana, a zanimljivo je i to što vrlo često puše jak vjetar tako da na Funchal mogu sletjeti samo piloti s posebnom licencom. Ako ništa drugo, barem znate da je pilot iskustan! Nakon slijetanja na aerodrom u Funchalu avantura je mogla početi. Prvo smo pokupili auto koji smo rezervirali unaprijed u Madpoint rentacaru. Za njih smo dobili dobre preporuke i bili su jeftiniji od većih kompanija. Čim smo izašli s aerodroma njihov vozač nas je čekao i odveo  do njihovog ureda koji se nalazi 3 min vožnje od aerodroma gdje smo preuzeli auto. Uzeli smo Škodu Karaq (trebao nam je malo veći auto s obzirom da nas je bilo 5) i auto nas je s punim osiguranjem ispao 85€ po danu. Nismo trebali ostaviti depozit, samo 90€ koji pokrivaju gorivo i kazne, a sve su uredo vratili na račun nakon što smo vratili auto. Obilazak otoka bez auta bi bio gotovo nemoguć tako da je auto obavezan ako želite maksimalno iskoristiti vrijeme i istražiti otok na najbolji mogući način.

Smještaj
Smještaj smo rezervirali u Funchalu, najvećem gradu na otoku. Odlučili smo da će nam ovo biti baza, a otok ionako nije velik i nismo ni jedan dan vozili više od 1h u komadu. Iznajmili smo cijelu kuću, a s obzirom da je u rujnu na Madeiri još uvijek visoka sezona i cijene smještaja su dosta visoke, bili smo ugodno iznenađeni kada smo za 1200€ (7 noćenja) uspjeli pronaći vilu na brdu iznad Funchala. Kuća od 2 kata s 3 spavaće sobe, 2 kupaonice, ogromnom kuhinjom, dnevnim boravkom i terasom bila je više nego dovoljna za nas 5. Iako smo bili zadovoljni smještajem i cijenom, nije baš sve bilo čisto i uredno kako bi trebalo biti i u kuhinji su nam društvo pravili mravi i bube pa vam nećemo ostaviti preporuku za ovaj smještaj. Uglavnom preživjeli smo jer se na sreću ne bojimo buba ni mrava, a u kući smo ionako proveli najmanje vremena.

Na dan dolaska nismo imali nikakve planove, cilj je bio sretno stići i odmoriti od puta. Na putu do smještaja smo obavili i brzinski shopping. Glavna trgovina u kojoj smo kupovali cijelo vrijeme je bio Continente, bio nam je usput tako da druge opcije nismo ni isprobavali. Cijene su im solidne, možda i malo niže nego kod nas, a izbor svega je doista velik.

Kako se spremiti za Madeiru?
Kao što smo već spomenuli, vrijeme na Madeiri je promjenjivo i temperature su kroz cijelu godinu proljetne. Naravno u ljetim mjesecima bude malo toplije, ali s obzirom da je otok poprilično visok na većoj nadmorskoj visini temperature nisu baš uvijek ljetne. Mi smo na Madeiri većinom bili u kratkim rukavima, ali ono što bi svakako trebali imati sa sobom je dobra jakna za kišu i trail tenisice s kvalitetnim potplatom u koji možete imati povjerenja jer staze mogu biti poprilično mokre i skliske u što smo se više puta ovjerili. Mi već neko vrijeme nosimo Scarpa Spin Planet, a postoje muški i ženski modeli. Svakako imajte na umu da će vam trebati i jedan topliji outfit jer temperature ujutro se poprilično spuste, a nas je dočekalo 10C na Pico Arierio kada smo stigli na početak hikea. Osim ovog što smo naveli nemojte zaboraviti kupaće, natikače i kremu za sunčanje i spremni ste za sve!



Dan 1 - loše vrijeme, ali dobar dan!
Za prvi dan bilo je najavljeno loše vrijeme, ujutro kiša, a ostatak dana oblačno. Nije to bilo ni tako loše, jer pošto smo znali da od nekog dobrog izlaska sunca neće biti ništa, alarm na mobitelu se automatski pomaknuo za nekoliko sati. Pogled kroz prozor nam je otkrio da prognoza nije fuljala ni milimetra, ali srećom imali smo spreman plan za takav scenarij. Nećemo voziti nigdje daleko, idemo do Funchala. Istražit ćemo grad, nešto pojesti i u hodu odlučiti kamo dalje. Prva postaja bila nam je tržnica Mercado dos Lavradores, mjesto koje se svakako isplati posjetiti kada ste u Funchalu. Prvi dio je rezerviran za ribarnicu i ovdje lokalni ribari ujutro čiste i prodaju ribu. Od svega toga pomalo rade i show, ali jako je zanimljivo gledati koliko su spretni s tim noževima i kakvom lakoćom barataju ogromnim tunama.



U drugom dijelu tržnice čeka vas festival boja, okusa i mirisa! Ovdje ćete na dvije etaže pronaći štandove s razno raznim tropskim voćem, začinima, lokalnim proizvodima, suvenirima... Što se tiče voća, nema čega nema, a vidjeli smo i isprobali neke stvari za koje više ni ne znamo kako se zovu. Super je jer su lokalci jako ljubazni i doslovno vas vuku za rukav i daju vam isprobati apsolutno sve što imaju u ponudi. Voće je božanskog okusa i nemojte oklijevati isprobati sve što vam ponude, ali ako se odlučite kupovati pripazite jer cijene ovog egzotičnog voća su poprilično visoke. Na tržnici možete pronaći i suvenire, ali cijene su također dosta više nego u suvenirnicama. Ovdje ćete pronaći i lokal A Confeitaria gdje možete popiti kavu, cijeđeni sok i nešto pojesti. Doslovno sva hrana u izlogu im je izgledala savršeno, a takvog je bila i okusa! Pastel de nata je nešto što svakako morate probati, a njihov je bio za prste polizati.



Nakon tržnice smo prošetali središtem grada i potražili mjesto za klopu. Nismo bili previše gladni tako da nam je najbolja opcija bio neki streetfood i putem smo naletjeli na Rei da Poncha - maleni lokal koji u ponudi ima nekoliko jela, a apsolutni favorit je bio Prego - beefsteak sandwich. Ovdje smo popili i prvu (i najbolju) Ponchu na otoku, ali definitivno ne i zadnju! Poncha je tradicionalno alkoholno piće i dio kulture na Madeiri, a sastoji se od aguardentea (alkoholni destilat od grožđa), limunovog soka, šećera i vode. Ponchu možete pronaći u različitim varijantama tropskog voća, a svaka koju smo probali je bila poprilično jaka. Najbolja je bila baš ova koju smo probali u Rei Poncha jer je rade od svježeg voća pred vama. U lokalu primaju samo gotovinu pa imate to na umu ako poželite popiti ponchu baš tamo.



Vrijeme je i dalje bilo nikakvo, oblačno s povremenom kišom tako da smo i drugi dio dana odlučili provesti u Funchalu. Uputili smo se prema tropskom vrtu Monte Palace. Vjerojatno najveća greška ikada je bila ići autom do ovog mjesta. Horor od vožnje, vozio sam po svakakvim cestama u planinama, ali po ovako strmoj nikada. Osim što je bilo strmo, bilo je i mokro, usko i jako prometno a mimoilaženje je prava umjestnost. Srećom do Monte Palacea vodi i žičara iz Funchala tako da budite pametni i iskoristite ovu opciju. I mi bismo da smo znali.



Cijena ulaznice za tropical garden je 12€ po osobi, a u vrtu možete bez problema provesti nekoliko sati. Monte Palace Tropical Gardens nalaze se dosta visoko iznad oceana i nude doista minrno i opuštajuće okruženje s predivnim pogledima na grad i ocean. Barem tako kažu, ali mi baš i nismo vidjeli pogled od oblaka. Vrtovi su dom brojnim egzotičnim biljkama i cvjetnim vrstama iz cijelog svijeta. Cijeli vrt je koncipiran na principu terasa koje se postepeno spuštaju niz brdo, a na svakoj terasi možete pronaći nešto zanimljivo. Negdje u sredini se nalazi i dvorac s jezerom, a društvo će vam praviti i flamingosi. Osim otvorenog dijela za šetnju, Monte Palace nudi i zatvorene dijelove u kojima možete pogledati izložbe, a nama je najinteresantnije bilo proći kroz impresivnu zbriku minerala. Ovdje smo i završili prvi dan te se vratili natrag do smještaja u nadi da će sutra svanuti ljepše jutro i da ćemo vidjeti i sunce.



Dan 2 - She said yes!
Vremenska prognoza navečer izgledala je odlično i alarm je bio namješten rano. Dovoljno rano da stignemo do vidikovca Ponta da Rosto na izlazak sunca. Ujutro su svi bili pospani i pomalo nervozni zbog ranog buđenja, a Daria pojma nema da će ovaj hike pamtiti jako dugo. Sunce je bilo malo sramežljivo i zaklonjeno oblacima, a ja nervozan.



U ruksaku nosim prsten, razgledavam teren i smišljam način kako da zaprosim Dariu, a da me ne prokuži prije nego prsten završi na njezinoj ruci. Uz predivan izlazak sunca, visoke litice i uzburkani ocean ovo mjesto je bilo savršeno i to je bilo to. Rekla je “Da” i ostalo je povijest! :D



Trebalo je malo dok se slegnu emocije i ruke prestanu drhtati. Sunce je već bilo dosta visoko kada smo se uputili prema početku našeg najdražeg hikea na otoku. Vereda da Ponda de Sao Laurenco planinarska je staza koja vodi do najistočnije točke otoka, zapravo, najistočnije točke do koje možete pješke.


Cijeli poluotok vulkanskog je podrijetla i nastao je djelovanjem vulkana što se vidi iz prizora oko nas. Za razliku od ostatka otoka gdje  prevladava zelenilo i sve vrvi vegetacijom ovdje je situacija potpuno drugačija. Surov teren bez drveća i vegetacije oblikovan je erupcijom vulkana i djelovanjem oceana čiji valovi se razbijaju o okomite litice visoke i više od stotinu metara.



Staza nije teška, na nekim mjestima prolazi blizu rubova litica, ali sve je osigurano i sigurno, a ako se bojite visine držite se utabane staze. Malo uspona pa malo spuštanja i tako nekoliko puta, a nakon sat i pol stigli smo do planinarske kuće ispred koje ima terasa sa stolovima i ovdje možete nešto pojesti i popiti, a u blizini postoji i plaža na kojoj se možete okupati tako da ponesite kupaće!



Od kuće do vrha, odnosno vidikovca Miradouro Ponta do Furado i našeg cilja ima još cca 15min malo strmijeg uspona koji ćete itekako osjetiti ako će vas pržiti sunce kao i nas. E da, nemojte zaboraviti i kremu za sunčanje!



S vidikovca se pružaju predivni pogledi, a u daljini se vidi i Farol, otok na kojem se nalazi svjetionik i najistočnija točka Madeire. Bila je poprilična gužva na vidikovcu tako da ako želite imati čim manje ljudi na stazi krenite što ranije. Da nismo išli na izlazak sunca na vidikovcu mi bismo svakako krenuli još po mraku i dočekali izlazak sunca negdje na stazi. Još bolja opcija je doći skroz do vidikovca Ponta do Furado i tamo dočekati izlazak sunca. Ukupno smo hodali 6km uz 300m visinske razlike uspona, a na linku vam ostavljamo GPX trag ove staze. 



Natrag smo se vratili ni više ni manje nego brodom. Portugalci su izvukli iz nas 10€ po osobi i vratili nas do parkinga ludom vožnjom gumenjakom. Nije im puno trebalo da nas nagovore s obzirom na vrućinu  i sunce koje je pržilo, a povratak je ionako bio istim putem kojim smo i došli tako da ništa nismo propustili, a uštedjeli smo malo vremena koje ćemo iskoristiti za istraživanje otoka.



Nakon hikea smo odlučili voziti otokom i istražiti mjesta, a u planu je bilo i neko kupanje. Prva postaja bilo nam je maleno mjesto Porto da Cruz gdje smo ručali. Ovdje postoji i crna plaža Praia da Maiata na kojoj se isplati zastati i okupati, a valovi su ovdje doista veliki i možete se okušati u surfanju ako vas to zanima.



Za kraj drugog dana isplanirali smo kupanje u Seixalu, a na putu do ovog popularnog mjesta na otoku zastali smo nekoliko puta na vidikovcima kojih uz cestu imam bezbroj. Jedan od ljepših je Miradouro Guindaste na kojem možete doživjeti posebno lijep izlazak sunca.



Treći dan na otoku se već lagano primicao kraju, a još uvijek se nismo okupali u oceanu pa je nervoza lagano rasla, a naravno uvijek se svi žele iskaliti na vozaču ili organizatoru puta, ali neka im. Napokon smo stigli u Seixal i nakon muke s traženjem parkinga u ovom malenom mjestu uputili smo se do poznatih prirodnih bazena nastalih hlađenjem lave u oceanu. Zanimljive formacije i kameni oblici tvore bazene u kojima ste zaštićeni od oceanskih valova i struja, a ulaz na ovo mjesto se ne naplaćuje tako da se svakako isplati staviti ga na popis mjesta koja želite vidjeti na Madeiri. Seixal nam se doista svidio i odmah smo znali da se ovdje vraćamo ponovo, jer malo dalje nalazi se možda i najljepša pješćana plaža za kupanje na otoku. Nakon kupanja i chillanja vratili smo se natrag u Funchal, čekalo nas je spremanje večere, pogled na prognozu i planiranje idućeg dana.



Dan 3 - Levada das 25 Fontes  
Izlazak sunca nije bio opcija za treći dan pošto sam bio u manjini, tako da je dan započeo nakon buđenja u ''normalno'' vrijeme i doručka, a zatim smo se uputili prema jugozapadnoj obali otoka, prema mjestu Ponta do Sol koje je poznato po tome što ima najviše sunčanih sati na Madeiri. Predivno mjestašce koje malo podsjeća na Italiju, a brda koja ga okružuju prepuna su banana. Ovdje se taman održavao i neki festival i sve je bilo puno kućica tako da smo odmah krenuli s planovima kako se ovdje vraćamo navečer.



Nastavili smo dalje prema početku jednog od najpopularnijih hikeova na Madeiri, Levada das 25 fontes. Kako smo se cestom penjali sve više oblaci su nas počeli obavijati sa svih strana i uskoro smo se našli u magli, a počela je i kiša. Nije to ništa čudno za ovaj dio otoka i bili smo spremni na to tako da smo se uputili na hike koji smo započeli na 1280m nadmorske visine.



Na početku se spuštamo cestom do cca 950mnv te pratimo stazu koja nas vodi do velikog slapa na kraju staze. Ni sami ne znamo više pada li kiša ili pršti voda od vodopada, ali bili smo kompletno mokri! Staza je ime dobila po 25 izvora vode, pa ovakav scenarij nije bio neočekivan.



Krenuli smo dalje prema slapu Risco koji je još jedna od popularnijih lokacija ovdje, a isplati se prošetati i do njega kada već hodate ovim stazama. Gužva je bila nenormalna, a ispred slapa je bilo minimalno 50 ljudi koji su u redu čekali za fotku. Mi smo to obavili nekako sa strane i vratili smo se natrag na početak. Iako je priroda ovdje doista predivna, a hodanje levadom jedno sasvim novo iskustvo, moramo priznati da nam je ovdje najviše u sjećanju ostala ogromna gužva. Ukupno smo hodali 10.5km uz 380m uspona i vremenski nam je trebalo 3h i 15min, a na linku vam ostavljamo i GPX trag staze kojom smo mi prošli.



Nakon hikea smo se spustili na drugu stranu otoka, do mjesta Ribeira da Janela koje je poznato po impresivnim stijenama koje strše iz mora uz plažu. Naravno savršena lokacija za napraviti koju fotku i malo odmoriti na plaži koja baš i nije izgledala kao mjesto za kupanje, ali navodno ovdje često dolaze surferi koji znaju iskoristiti snagu valova.



Dan smo opet odlučili završiti kupanjem u Seixalu, ali ovog puta na poznatoj crnoj plaži Praia do Porto do Seixal. Plaža je velika i uvijek ima mjesta, a nekoliko metara od plaže nalazi se i slap koji će vam poslužiti kao prirodni tuš nakon kupanja. U mjestu postoji i trgovina u kojoj smo pronašli hladne pive, a to je bilo sve što smo trebali nakon cijelog dana vozikanja po otoku.



Navečer smo se vratili u Ponta do Sol na večeru i ranije spomenuti festival gdje smo problali njihovo najpopularnije jelo ''Espetada''. Ovo su zapravo komadi goveđeg mesa na ražnju od lovora ispečeni na vatri i to pred nama, vjerojatno nismo mogli pronaći bolje mjesto za probati ovo jelo nego ovdje na festivalu. Ponudili su nam da ispečemo sami, ali ipak smo to prepustili rukama stručanjaka, bilo bi šteta da upropastimo meso. S obzirom da smo bili na festivalu poncha je bila neizostavna!



Dan 4 - Funchal & Chill
Kad malo zaružiš navečer rano buđenje nije opcija, svi smo se brzo složili s tim. Plan za 4. dan je bio lagan. Ujutro smo se uputili prema Fanalu, poznatoj stoljetnoj mističnoj šumi. U našem slučaju nije bila baš mistična kao na svim silnim fotkama koje smo vidjeli jer nismo imali sreće i nije bilo magle kakva ovdje bude često. Napravili smo krug od 4km ovim područjem i ostali malo razočarani ovim mjestom koje je poprilično razvikano i svugdje se nalazi u top 3 mjesta koja treba vidjeti na Madeiri, ali ako se nas pita ima tu puno ljepših lokacija koje se isplati posjetiti.



Nakon blagog razočarenja u Fanalu krenuli smo putem Porto Moniza, a raspoloženje nam je popravio odličan ručak koji smo pojeli u restoranu Ocean Rooftop u blizini poznatih Porto Moniz Pools. Još jedni prirodni bazeni, ali za razliku od onih u Seixalu ovdje se ulaz naplačuje 3€ po osobi. Nama se svidjelo, mjesto je super za kupanje, ima dovoljno mjesta za sunčanje i uživanje tako da smo ovdje proveli dobar dio dana.



Kada nam je sunčanje i kupanje dosadilo, spremili smo se i krenuli prema svjetioniku Ponta do Pargo. Ovo je najzapadnija točka otoka i itekako se isplati posjetiti, litice oko svjetionika su visoke 300 metara, a pogledi prema otvorenom Atlantiku savršeni. Ovo je i super lokacija za promatranje zalaska što je još jedan dodatan razlog da je stavite na checklistu za Madeiru. U blizini svjetionika nalazi se i restoran/kafić gdje smo popili kavu, a zatim smo se uputili natrag prema Funchalu.



Na putu natrag smo ipak ubacili još jednu stanicu. Ako ste gledali fotke i videe s Madeire sigurno ste vidjeli Cascata dos Anjos, e to je onaj slap koji može poslužiti i kao autopraona. Morali smo ga vidjeti i provozati se ispod njega, a taman smo stigli i na zalazak na plažu Calahu dos Anjos. Plan za treći dan je bio Pico Aurerio do Pico Ruivo hike, najpopularnija staza i aktivnost na otoku, a za ovo se trebalo probuditi puno prije izlaska sunca tako da smo požurili u krevet.



Dan 5 - Pico do Arierio do Pico Ruivo hike


Peti dan napokon je bio rezerviran za najiščekivaniji hike na otoku- Pico do Arierio do Pico Ruivo. Pažljivo smo pratili prognozu kako bismo za ovaj hike odabrali najbolji dan bez da se dovedemo u situaciju da smo gore u magli jer ta opcija nam baš i nije bila zanimljiva. Prognoza je bilo savršena i odlučili smo se ujutro rano probuditi i autom krenuti do vrha Pico Arierio koji se nalazi na 1818m nadmorske visine.



Stigli smo gotovo sat vremena prije izlaska sunca, a već je bila tolika gužva da smo jedva pronašli parking! Ovaj hike je jedna od najpopularnijih aktivnosti na otoku i doslovno svi koji dođu na otok će sasvim sigurno doći na Pico Arierio, a velika većina će otići i na hike do Pico Ruivo. Kažu da je Pico do Arierio to Pico Ruivo jedan od najljepših day hikeova na svijetu i mnogima je baš on razlog za posjetiti ovaj predivan otok. Nismo još obišli svijet pa ne možemo potvrditi je li to točno ili nije, ali izlazak sunca na ovim vrhovima je spektakularan, a staza zanimljiva i prepuna iznenađenja.



Ujutro u 6:40h kada smo izašli iz auta i krenuli na hike temperatura je bila samo 10C tako da imajte na umu da se penjete do visine iznad 1800 metara i da će jutro sigurno biti hladno! Krenuli smo među prvima, a cilj nam je bio proći prvi dio staze po mraku jer čim se razdani, gužva postaje nenormalna i svi pohrle stazom prema Pico Ruivo. Prvi dio krajolika smo tako propustili, ali nismo propustili spuštanje strmim stepenicama za dobro jutro. Prolazimo uz rubove litica i kroz tunele probijene u stijeni, a vrhove oko nas počinju otkrivati prve sunčeve zrake. Slijedi poprilično strm uspon, stepenicama naravno, do prijevoja na koji smo stigli taman nekoliko trenutaka nakon što je sunce izašlo. Dočekao nas je prizor kao iz filma!



Ovdje smo napravili kraću pauzu, a zatim smo uz toplinu jutarnjeg sunca nastavili dalje. Zaista je bilo predivno hodati ovim krajolikom, potpuno drugačijim od svega što smo vidjeli do sada. Na stazi još uvijek gotovo da i nema nikog tako da uživamo u predivnim prizorima koje imamo samo za sebe. Uskoro stižemo i do kuće ispod vrha gdje se nismo zadržali već smo samo produžili dalje do najvišeg vrha Madeire.



Picu Ruivo nalazi se 1861m iznad oceana i s vrha se pružaju pogledi na cijeli otok. Bilo je još poprilično rano i na vrhu je bilo tek nekoliko ljudi tako da smo neko vrijeme uživali u miru i predivim pogledima, a uz sunce više nije bilo ni hladno.



Natrag smo se vratili istom stazom kojom smo i došli, a posebno nas je zanimao onaj dio kojim smo prošli po mraku, jer to je zapravo možda i najljepši i najatraktivniji dio ove staze (početak staze koja kreće od Pico do Arierio). Na povratku su se počeli dizati oblaci koji su stvorili predivne prizore pa bi svako malo zastali i uživali pogledima, a naravno i okinuli koju fotku.



A sada da vidimo je li ovaj hike doista najljepši na svijetu kako to mnogi pišu? Za nas nije. Objašnjenje je jednostavno, moramo priznati da nam je puno draže penjati se brdima i malo divljijim stazama nego stepenicama kojih ovdje ima mali milijun, a uživanje u prirodi i pogledima bi vam moglo narušiti stotine ljudi koje ćete sresti na stazi ako krenete prekasno. Ova staza je zapravo planinarski autoput i nije naš đir, ali nikako ne bismo rekli da nam je žao što smo otišli na ovaj hike. Naprotiv, bilo nam je super i vidjeli smo nešto novo, ali kada bismo radili neki popis naljepših planinarskih staza koje smo prošli neke s Velebita ili susjedne nam Slovenije našle bi se ispred ove na popisu.



Ukupno smo prošli oko milijun stepenica, hodali smo malo manje od 12 kilometara i penjali se za malo više od 1000m visinske, a isto toliko smo se i spustili. Gotovo svi usponi su bili po stepenicama tako da su koljena gorila na kraju dana i nije bilo druge nego popiti pive na plaži. Moramo priznati da nam je puno draže penjati se brdima i malo divljijim stazama nego stepenicama kojih ovdje ima mali milijun, a uživanje u prirodi i pogledima bi vam moglo narušiti stotine ljudi koje ćete sresti na stazi ako krenete prekasno.



Za kupanje smo izabrali plažu Praia da Maiata, već smo je spomenuli i ranije u blogu kao savršenu lokaciju za surfanje i borbu s velikim valovima, a prvi put kada smo bili u mjestu Porto da Cruz nismo se spustili skroz do plaže. Crni pijesak, kristalno čisto more i zelene planine okolo. Nama zvuči kao idealno mjesto za provesti ostatak dana i savršena kombinacija za opuštanje nakon hikea!



Dan 6 - Izlazak sunca za pamćenje
Još jedan izlazak sunca s najljepšim pogledom na otoku? Može! Drugi dan za redom probudili smo se rano i vozili do Pico do Arierio, ali ovaj put ne na hike već samo kako bismo vidjeli jedan od najljepših izlazaka sunca ikad! Došli smo gotovo sat vremena prije izlaska kao i dan ranije kako bismo imali gdje parkirati i čekali...



Da ne trošimo puno riječi tu su fotke, a nakon što smo dočekali izlazak sunca na vidikovcu još malo smo prošetali prvim dijelom staze prema Pico Ruvio kako bismo uhvatili još koji kadar i fotku. Kada je gužva postala prevelika za naš ukus, vratili smo se do auta i krenuli na drugu stranu otoka. Bio nam je ovo posljednji cijeli dan ovdje i odlučili smo ga provesti na plaži i uz kupanje.



Malo više od sat vremena vozili smo do Porto Moniza i prvi dio dana proveli smo na poznatim prirodnim bazenima o kojima smo već pisali ranije, tamo smo pojeli savršen Bolo do Caco, pastel de nata i još neke slastice u lokalnom baru koji se zove simbolično; ''Bolo do Caco sandwich bar''. Više nam se nije dalo vozikati okolo i tražiti neka čuda po otoku već smo samo željeli biti na plaži i uživati u kupanju, suncu i posljednjem danu na otoku.



Zaključili smo da bi bilo šteta da se još jednom ne vratimo na najdražu nam plažu na otoku, Praia do Porto u Seixalu. Tamo smo proveli ostatak dana uz koje pivo, oprostili smo se s oceanom i predivnom pješčanom plažom te smo se vratili natrag u Funchal. Plan je bio navečer otići do grada na večeru, ipak je bio zadnji dan pa ga je trebalo iskoristiti do kraja. Nakon dosta istraživanja i gledanja recenzija pronašli smo restoran MadMarket, hrana je bila savršena kao i usluga i imamo sve preporuke za ovaj restoran u Funchalu, da smo ga otkrili ranije sigurno bismo se vratili još koji put!